Snižava li fluorid IQ?

Objavio: International IQ Test
Posljednje ažuriranje: 9. studenoga 2026.

Uvod

Praksa dodavanja fluorida vodi za piće započela je u Sjedinjenim Američkim Državama 1945. godine. Danas se fluoridacija vode provodi u nekoliko zemalja, uključujući Kanadu, Čile, Singapur, Hong Kong, Maleziju, Irsku, Novi Zeland i Brazil, kako bi se pomoglo spriječiti karijes.

Fluorid se dodaje i zubnim pastama jer pomaže zaštititi zube. No je li koristan i za naš mozak? Nekoliko je istraživanja proučavalo to pitanje. Ovo su njihovi rezultati.

1. Veća izloženost fluoridu povezana je s nižim IQ-om u djece

Istraživanje Taylor i suradnika (2025), objavljeno u časopisu JAMA Pediatrics, utvrdilo je statistički značajnu povezanost između veće izloženosti fluoridu i nižeg IQ-a u djece.

Što su djeca više izložena fluoridu, to je njihov prosječni IQ obično niži, uz pad od približno 1,63 boda IQ-a za svako povećanje koncentracije fluorida u mokraći za 1 mg/L, navode Taylor i suradnici (2025). Njihovo istraživanje uključuje analizu 13 studija s mjerenjima na individualnoj razini.

Statistički značajna povezanost zabilježena je i u nekim analizama koncentracija fluorida u mokraći ispod 1,5 mg/L. Međutim, povezanost nije bila statistički značajna u ukupnoj analizi koncentracija u vodi za piće ispod 1,5 mg/L.

Istraživanje ne utvrđuje najnižu razinu izloženosti pri kojoj bi se mogao pojaviti učinak na IQ niti postoji li „raspon bez rizika”. Ipak, pokazuje da je veća izloženost obično povezana s nižim prosječnim IQ-om.

Metaanaliza s Harvarda došla je do sličnih zaključaka. U studijama koje su uglavnom proučavale visoke koncentracije fluorida, djeca u skupinama s većom izloženošću ostvarivala su u prosjeku rezultate koji su odgovarali približno 7 bodova nižem IQ-u nego u skupinama s manjom izloženošću.

Kanadsko prospektivno istraživanje Green i suradnika (2019), objavljeno u časopisu JAMA Pediatrics, također je uočilo povezanost između izloženosti fluoridu tijekom trudnoće i nižeg IQ-a u djece. Analiza fluorida u mokraći majki obuhvatila je 512 parova majka–dijete.

U proučavanim zajednicama prosječne koncentracije fluorida u vodi za piće iznosile su 0,59 mg/L u područjima s fluoridacijom, u usporedbi s 0,13 mg/L u područjima bez fluoridacije. U dodatnoj prilagođenoj analizi svako povećanje koncentracije fluorida u vodi za 1 mg/L bilo je povezano s prosječnim padom IQ-a djece za 5,29 bodova (95 %-tni interval pouzdanosti: od −10,39 do −0,19). Taj nalaz proizlazi iz sekundarne statističke analize poduzorka i ne predstavlja izravno izmjerenu razliku u IQ-u između dviju skupina. Ta statistička povezanost, međutim, ne dokazuje uzročnost.

Istraživanje Grandjeana i suradnika (2023), koje je objedinilo tri prospektivne kohorte iz Danske, Kanade i Meksika s ukupno više od 1 500 parova majka–dijete, također je utvrdilo statistički značajnu povezanost između prenatalne izloženosti fluoridu i nižeg IQ-a u djece.

Istraživači su procijenili prosječan pad od 2,06 bodova IQ-a za svako povećanje koncentracije fluorida u majčinoj mokraći za 1 mg/L, uz modeliranu referentnu koncentraciju od 0,45 mg/L i donju granicu pouzdanosti od 0,28 mg/L. Zaključili su da bi trudnicama i djeci mogla biti potrebna zaštita od neurotoksičnosti fluorida. Međutim, danska kohorta pri zasebnoj analizi nije pokazala značajnu povezanost, a te koncentracije nisu utvrđeni pragovi pri kojima je dokazano da fluorid uzrokuje toksične učinke.

2. Kako bi prekomjerna izloženost fluoridu mogla utjecati na mozak

Znanstveni pregled iz 2024. godine opisuje četiri moguća biološka mehanizma kojima bi prekomjerna izloženost fluoridu mogla utjecati na organizam, osobito na mozak:

• Oksidacijski stres: Prekomjerna izloženost fluoridu može povećati stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva i poremetiti antioksidacijsku obranu živčanih stanica.
• Mitohondrijska disfunkcija: Mitohondriji proizvode ATP, izvor energije potreban za rad neurona. U nekim eksperimentalnim modelima fluorid ometa funkciju mitohondrija.
• Sinaptički poremećaji: Pokusi su pokazali promjene u neuronskoj signalizaciji i sinaptičkoj plastičnosti, koje sudjeluju u učenju i pamćenju.
• Poremećena regulacija kalcija u stanicama: Kalcij regulira prijenos živčanih signala. Poremećaji njegove regulacije mogu dovesti do disfunkcije stanica ili čak oštećenja neurona.

Ti su mehanizmi uglavnom proučavani u eksperimentalnim modelima i sami po sebi ne dokazuju učinke izloženosti niskim dozama u ljudi.

Zaključak

Istraživanja pokazuju da je veća izloženost fluoridu u djece obično povezana s nižim IQ-om, osobito pri visokim koncentracijama. Nije jasno utvrđen prag ispod kojeg izloženost uopće ne bi utjecala na kognitivni razvoj.

SZO trenutačno preporučuje da koncentracije fluorida u vodi za piće ne prelaze 1,5 mg/L. Međutim, kanadsko istraživanje Green i suradnika (2019) uočilo je povezanost između veće izloženosti fluoridu i nižeg IQ-a u djece i u zajednicama u kojima su prosječne koncentracije u vodi bile između 0,13 i 0,59 mg/L, ovisno o fluoridaciji.

Izloženost fluoridu i dalje je raširena, bilo putem fluoridirane vode u nekim zemljama ili zubnih pasti s fluoridom, čiji se dio može progutati.

Stoga je važno razmotriti ukupnu izloženost fluoridu, osobito tijekom trudnoće i djetinjstva, uz svijest da promatračke studije same po sebi ne dokazuju uzročnost.

Velika prospektivna istraživanja koja kombiniraju ponovljena mjerenja izloženosti fluoridu, magnetsku rezonanciju mozga, kognitivne testove i metode koje bolje kontroliraju zbunjujuće čimbenike pomogla bi razjasniti biološke mehanizme te pružiti čvršću osnovu za procjenu uzročnosti.